Njegova koleginica ostavila je potresnu poruku. Nazivajući ga bratom, uputila mu je mile reči.

Dragane - Lale moj, kada sam te upoznala 1. septembra 2013. godine, prvog radnog dana u školi, nisam ni slutila da ćeš postati moj najbolji drug, prijatelj, brat... A postao si. Nisam slutila ni da ćeš vrlo brzo osvojiti srca dece, da ćeš znati ime svakog deteta svih generacija, da ćeš postati najomiljeniji čuvar. Da ćeš nas sve zaposlene prihvatiti takve kakvi jesmo i da ćeš nas svakoga dana dočekati sa osmehom.

-Nisam slutila da će tvoje postojanje biti najdragocenije, a tvoj topli pogled potvrđivati svakoga dana da si jedinstveni gospodin velikog srca, plemenite duše, vedrog duha... Da će deca "Ribnikara" zbog tvog postojanja školu nazivati drugom kućom, a tebe porodicom. Okupljali smo se oko tebe jer su nas tvoj profesionalizam i dostojanstvo, vedrina, tvoj osmeh, tvoj vedar duh, tvoja ljubav prema deci... privlačili kao magnet. Lale moj... Molim te da mi oprostiš, nisam i ne bih izdržala da umesto izgovorenog dobro jutro, dobrodošlice uz osmeh i čašicu razgovora za početak radnog dana gledam u prazno mesto i praznih devet mesta u školskim klupama. Hvala na svemu, pamtiću te do kraja ovozemaljskog života.

Podsetimo, jutros su se porodica, prijatelji i građani okupili ispred škole kako bi odali poštu žrtvama. Velika plava konstrukcija postavljena je na samom ulazu, a na njima su imena dece i čuvara čiji su nevini životi okončani tog dana. Roditelji u suzama, postavljali su sveće za svoju decu, a tačno u 8.41 oglasila se sirena za uzbunu kao podsetnik na užasnu tragediju.

Deca su ostavljala creže, ruže i igračke, a građani palili sveće, a potom nastavljali ka Tašmajdanskom parku gde je otvoren Forum koji je zamišljen kao prostor susretanja i razmene misli, ideja i emocija. Na video-bimu prikazivale su se fotografije nasmejane i nevine dece koja su tragično stradala, a građani su nemo posmatrali ovaj tužan prizor.