Obesmišljena kampanja tzv.Narodne koalicije juče je glasovima semberaca doživjela potpuni brodolom. Naime, svi koji su se zatekli na brodu zvanom "Pokrenimo Bijeljinu" su potopljeni. Spasilačke službe danonoćno tragaju ali izgleda da preživjelih nema. Suočeni sa nesrećom stravičnih razmjera, oni što su nekim slučajem pretekli, morali bi potražiti razloge. Budući da ništa nisu naučili iz poraza 2020.godine (izgleda im učenje teško ide, jer u modi je kupovina diploma) usuđujem se da im ponudim objašnjenje.

Sve je postala vijest za gradske portale. Recimo, Staša Košarac pije kafu sa partijskim prijateljima u Bijeljini ili srednjovječni muškarac u alkoholisanom stanju pao sa bicikla u Golom Brdu ili mjesni odbor "xy" stranke se nakon antologijskog sastanka okupio oko pečenog praseta.

Šetam tako ovim našim gradom i osjećam se ponosno zbog svoje hrabrosti. Sigurno se pitate, pobogu kakva hrabrost je potrebna za šetnju gradom? Iskrena da vam budem prilično velika. U momentu kada je Bijeljina bliza vrha u regionu po stepenu zagadjenosti , treba imati ozbiljnu petlju pa u večernjim satima, izaći iz kuće na” svjež” vazduh.

Danas je 1.Maj, lijep i sunčan dan. Proslavljamo Međunarodni praznik rada i uobičajeno izvještavamo o prvomajskom uranku. A šta slavimo, sami Bog zna.

Četiri mjeseca poslije izbora u Bijeljini situacija je sljedeća. Nema pobjednika, svi su gubitnici. Za sada puca po leđima naroda i tu ne treba očekivati dramatične promjene u sljedećih 100 godina.

-Primjeri stavova Makijavelija i Ničea pokazuju da je politika moć. Cilj nije da elaboriram Makijavelijevu realpolitiku ili da objašnjavam Ničeovu vezu između nedostatka intelektualnog napretka i propadanja ljudske vrste. Odredište je mnogo bliže.